Džemat Spahići
Džemat Spahići PDF Ispis E-mail
Nedjelja, 07 Mart 2010 15:13
alt  Džemat Spahići nalazi se 7,5  km sjeveroistočno od grada Bihaća, na Grmuško-srbljanskom platou, podno spahićke glavice. Ovaj džemat broji 160 domaćinstava , te ovom džematu pripada mjesto Kostela uz Unu. Prva džamija u ovom džematu izgrađena je  1690. godine, a 1895. godine uz džamiju je postojao i mekteb. Nova potkupolna džamija se počela graditi prije rata (1992-1995), a dovršena je i svečano otvorena 23. 04. 1999. godine. Nova džamija je funkcionalna i može primiti oko 300 džematlija, što u potpunosti odgovara sadašnjim potrebama džemata.

 Dosadašnji imami u ovom džematu (po navodima mještana od 1880. godine tu je službovalo 20 imama), najpoznatiji su: Sarajlić (Hasan) ef. Salih (1914-1919.), Dervišević ef. Muharem (1944.), Malkoč ef. Huse (1946.), Alunović ef. Ibrahim (1950.), Okić ef. Ibrahim (1952-1964.) koji je i ukopan u Spahićima, Smajilović ef. Zarif, Malkoč ef. Husein, Felić ef. Refik...,  te sadašnji imam Amir ef. Hodžić.

 Pored džamije vakufsku imovinu ovog džemata čini  imamska kuća u kojoj se nalazi mekteb (skromno opremljen), šehidska spomen ploča u haremu džamije, kotlovnica i nedovršena gasulhana, mezarje: od čega 4 porodična  mezarja i šehidsko mezarje, te novootvoreno džematsko mezarje, te 39 duluma vakufske zemlje. U džematu se klanjaju svi namazi, a mektebska nastava održava se dva puta sedmično.

 Iz ovog džemata za odbranu naše domovine živote svoje dalo je 20 šehida među kojima je i imam Hasan ef. Jusić, sin Fadila, rođen 1969. godine. Gazi Husrev begovu medresu u Sarajevu završio je 1988. godine, nakon čega je odslužio obavezni vojni rok. U jesen 1989. godine  prihvatio se dužnosti imama u džematu Čekrlije kod Bihaća. Od prvog dana agresije na Bosnu i Hercegovinu dobrovoljno se uključio u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine. Početkom jula 1992. godine, nakon jedne od akcija na Grmuško-srbljanskom platou kod Bihaća, Hasan ef. nije se vratio natrag. Prilikom razmjene poginulih sa srpskom-agresorskom stranom i njegovo je tijelo predato, ali ga nije bilo moguće prepoznati. Tada je ukopan na mezarju Humci kod  Bihaća pod oznakom N.N.  Godine 2004. obavljena je ekshumacija i DNK analizom utvrđen je njegov identitet. Dženaza mu je klanjana u njegovim rodnim Spahićima 02. 11. 2004. godine, gdje je našao konačni počinak u šehidskom mezarju. Na dženazi mu je pored mnogo muslimana bilo i 46 imama, njegovih školskih i radnih kolega. Sve vrijeme dok mu je klanjana dženaza lila je znakovita rodna kiša. Iza njega je ostala supruga sa jednim djetetom.

Ažurirano Nedjelja, 14 Mart 2010 12:43