Medžlis IZ Bihać
Frederic Omar Kanoute - Život uspješnog sportiste muslimana PDF Ispis E-mail
Srijeda, 08 Februar 2012 13:31
Kanouté nije običan nogometaš: donirao je veliku sumu novca za džamiju, skuplja novac za djecu, i ima jasan stav o sukobima na Bliskom Istoku. Počeo je profesionalnu karijeru u Olympiqueu Lyonu 1997., a kasnije je igrao za West Ham United gdje je sa Joeom Coleom i Franckom Lampardom činio okosnicu talentovane generacije "čekićara". Kada je West Ham nakon nevjerovatno loše sezone 2003. godine ispao iz Premier lige, Kanouté je prešao u Tottenham Hotspura, da bi dvije godine kasnije obukao dres Seville. Iako je mogao da bira za koju državu će da nastupa, Francusku ili Mali, Kanute se odlučio za domovinu svojih predaka, prije svega zbog zagarantovanog mjesta u prvom timu. Iako je rođen i odrastao u Lyonu, Francuska, njegovi korijeni su u siromašnoj zapadnoafričkoj naciji Malija, gdje svako deveto dijete umre prije nego navrši 5 godina, i gdje 64% stanovništva živi ispod granice siromaštva, i gdje je prosječni životni vijek 48. godina. Iako je izabran za tim Francuske ispod 21 godine, on se odlučio 2004. godine da igra za domovinu svoga oca- Mali. Od tada, igrao je dva puta u Afričkom kupu. Mali je njegovom zaslugom bio 4 na takmičenju, a Kanouté je bio top-strijelac. Za najboljeg afričkog nogometaša proglašen je 2007. godine i tom prilikom je izjavio: "Posvećujem ovu nagradu svojoj porodici i narodu Malija. Vjerujem da sport može pomoći u razvoju Afrike." Ako ništa, on je jedan od onih sportista koji aktivno pokušavaju da se to i ostvari.

Djelom za Palestinu

Početkom januara ove godine dok je njegov tim u španskom kupu Copa del Rey igrao protiv Deportivo La Coruna i dok su se dvije ekipe borile za loptu na terenu, kiša bombi i metaka zasipala je Pojas Gaze. Frédéric Omar Kanouté dao je odlučujući gol za svoju ekipu. Tog dana je osim dobre igre pokazao znatno više, osjetio se primoranim da uradi nešto i za Palestinu, da skrene pažnju javnosti na ono što se dešava. Zavrnuo je svoju majicu na kojoj je bilo ispisano Palestina na 4 svjetska jezika. Atmosfera na stadionu Ramón Sánchez Pizjuán pokazala je da su posjetitelji bili nesigurni kako da reaguju na tihu demonstraciju Kanoutéa. Međutim, sudija je dobro znao i pokazao mu je žuti karton. Sljedećeg dana Španski nogometni savez kaznio ga je sa 3.000 eura. Političke izjave bilo kojeg oblika su zabranjene na terenu. FIFA je bila jasna da slogani, političke, vjerske i lične izjave na odjeći igrača nisu dobrodošle, a da podgrijana atmosfera nogometnog stadiona nije pravo mjesto upuštanja u društvene sporove. Kanouté je bio svjestan FIFA-ine zabrane i pogleda, ali on je otišao korak dalje i ipak izjavio: "Osjećao sam da to moram uraditi. Svako se treba osjećati odgovornim kada je takva nepravda u pitanju", pojasnivši svoju tihu demonstraciju koja je burno odjeknula. Kanute je napravio malu žrtvu poredeći sa onim što su Palestinci pretrpljeli. Naišao je i na podršku i osudu javnosti. Kada je Kaka to radio, podizao svoj dres nakon pogotka i na kojem se nalazila tzv. slika Isusa i kršćanski slogani, on nikada nije bio ni prekoren niti kažnjen.

Dobrotvorni rad

To nije prvi put da je Kanouté pokazao da profesionalni nogometaši nisu samo konformistički glupani. Kada je Seville prije dvije godine najavila da će jedna kladioničarska kompanija sponzorirati klub, Kanouté je odbio da nosi dres. Stavio im je jasno do znanja da islam zabranjuje kockanje. José María del Nido, predsjednik kluba, bio je više nego iznenađen, ali je cijenio njegovu odluku tako da je Kanouté jedno vrijeme nosio dres bez ikakvih obilježja dok nije postignut dogovor s kompanijom da će uplatiti izvjesnu sumu novca islamskom dobrotvornom društvu. Ovo rješenje, koje je bilo, naravno, Kanoutéova ideja, nije bio slučajno odabrani kompromis: on je već nekoliko godina ranije pokrenuo projekat prikupljanja novca za društvene projekte. Još 2006. osnovao je "Development Trust", organizaciju koja nastoji ne samo izgraditi škole, već cijelo selo za oko 100 siročadi u Maliju. "Hodajući ulicama Bamakoa, vidio sam koliko su djeca očajna. Želio sam da im pomognem. Imao sam tu ideju već dugo vremena, želio sam da se bavim dobrotvornim radom i da to bude u Maliju. Uz pomoć prijatelja, odlučio sam da osnujem udruženje i već sada dobro radimo. Inšallah, osnovat ćemo selo za siročad. Kupili smo zemlju i sada pregovaramo sa arhitektom kako bi građenje otpočelo." Kanouté je bio iznenađen nivoom interesovanja nogometaša Seville za ovu dobrotvornu organizaciju, kao i sa iznosom prikupljenih sredstava. "Razgovarao sam sa ljudima i oni su bili zainteresovani i spremi na pomognu. Ipak, potrebno nam je više fondova jer je ovo veliki projekat. Vjerujem u njega i znam da je moguć."

Uz pomoć kluba Seville i UNICEF-a Kanouté je organizirao dobrotvornu nogometnu utakmicu 2008. godine, gdje je cjelokupna zarada utrošena na potrebe afričke djece. Njegov dobrotvorni rad nije samo usmjeren na Afriku. 2007. godine je platio 510.860 eura kupiviši džamiju u blizini Seville, spriječivši na taj način da bude zatvorena. Kanouté je na taj način u ime Allaha poklonio svu svoju godišnju platu kako muslimani iz Seville ne bi ostali bez džamije. Džamija u privatnom vlasništvu bila je na prodaju jer je ugovor za zakup istekao. Španski muslimani su izrazili svoju zahvalnost Kanoutéu.

Islam u njegovom životu

Svojim islamskim počecima vrlo rijetko priča, mada kaže da je oduvijek bio religiozan, ali da su na njega najviše utjecala muslimanska djeca iz komšiluka i da bi sa njima često ostajao do 4 sata izjutra pričajući o islamu. Islamu se vratio kad je imao 20 godina. I na pitanja o svom namazu najčešće odgovara da kada pronađe mirno mjesto, tu i klanja; pa čak i u svlačionici. "Ponekad me moje kolege iz tima i gledaju dok klanjam. Oni razumiju i poštuju, i radoznali su, a naročito u vrijeme ramazana. Pitaju se zbog čega ne jedem, i imaju jako puno pitanja." On je izjavio da su na njega najviše utjecali Nelson Mandela, Martin Luther King i Malcom X, opisujući američkog muslimanskog vođu kao očaravajućeg. "Ovo je jedna od najljepših priča o islamu, o nekome ko je došao iz siromašne sredine s pričama o robovanju. Sasvim je normalno za njega da reaguje na nasilje bijelaca nakon toga što mu je otac ubijen. Islam ga je spasio. Na početku, ekstremizam je izrastao iz njegove slabosti. Kad je želio da spozna pravi islam, stavio je granicu između sebe i svoje bivše grupe ekstemista. Otišao je u Meku da nauči o ovoj divnoj vjeri, zbog toga je se i oslobodio.“ Tokom 2007. godine fanovi nogometnog tima Barselone su se pitali da li njihovi omiljeni igrači Yaya Toure, Eric Abidal i Lilian Thuram poste ili ne. U to vrijeme su španski dnevni listovi izazivali senzaciju naslovima o postu mjeseca ramazana na španskim terenima.

Nogometaši muslimani su bili u pravoj dilemi nakon što su klupski doktori zabranili u javnim izjavama navedenom triu post tokom dana u kojima imaju utakmice. Tada je i uprava Real Madrida bila neumoljiva kako bi dopustila svom osloncu ekipe Mamadou Diari da posti tokom ramazana. U to vrijeme je i Kanouté stao u odbranu naglasivši da oni koji poznaju islam razumiju da post osnažuje, a da ni u kom slučaju ne oslabljuje. On je također izjavio da je vrijedan zbog toga što je musliman. U jednom intervijuu za magazin Don Balón priznao je da je pretrpljavao rasne uvrede od drugih igrača španske lige i to po pitanju boje kože i vjere. Igrač iz Malija je izjavio da se osjećao kao stranac u Francuskoj zbog boje kože i prokomentarisao da ljudi ne bi trebali generalizovati sve muslimane, primjećujući da se u Španiji svi baskijci ne smatraju istim. Dok je igrao u Engleskoj za West Ham i Tottenham igrači su vrijeđali jedni druge, ali nikada po pitanju boje kože ili vjere, i nikada nije osjetio bilo kakav rasizam u Velikoj Britaniji.

"Ne razmišljam o tome kako me ljudi vide, samo sam prirodan i to je moj način. Islam mi je pomogao u tome, tako da je to nešto sasvim normalno. Islam je put koji vas čini normalnim, mirnim, pomaže vam da mislite o mjestu u kojem živite, da volite svoje susjede i ljude koji žive s vama. Potpuno mi je strano kad čujem o  problemima s terorizmom jer je to potpuno kontradiktorno onome što znam o islamu. Ali to je tako u svakoj religiji. Ne trebamo se toliko fokusirati na islam jer se takve stvari dešavaju također i u kršćanstvu i judaizmu." Vjera mu je oduvijek značila puno kao i njegovoj ženi Fatimi i djeci Ibrahimu i Iman. "Znam da sam sretan u ovom životu. I zahvaljujem Allahu na tome."

(IslamBosna.ba)
Ažurirano Srijeda, 08 Februar 2012 13:45
 
Demografska slika Turske za 2011: preko 74 miliona PDF Ispis E-mail
Srijeda, 08 Februar 2012 13:26
Populacija u 2011. godini u Turskoj je porasla na 74 miliona 724 hiljade i 269 stanovnika. Turski institut za statistiku je objavio rezultate dobivene na osnovu sistema registracije populacije prema adresi stanovanja. U izvještaju se navodi, da je u odnosu na 2010. godinu populacija u Turskoj u 2011. godini porasla za 1 100 281 stanovnika. Populacija trenutno broji 74.724. 269 stanovnika, a stopa prirasta stanovništva iznosila je 1,35 posto. Turska je popis stanovništva zamjenila sistemo registra adresa stanovanja Prema ovim rezultatima, 18,2 posto populacije je nastanjeno u Istanbulu, a ostatak živi u gradovima i centrima pojedinih distrikta. Nadalje, polovinu populacije čine osobe mlađe od 29 godina. (akos.ba)
Ažurirano Srijeda, 08 Februar 2012 13:29
 
Sarajevo i BiH prije 28 godina kao u bajci PDF Ispis E-mail
Srijeda, 08 Februar 2012 13:17
Prošlo je 28 godina od dana kada je Sarajevo bilo organizator jednog od najvećih svjetskih sportskih događaja – XIV Zimskih olimpijskih igara. Mnogi se prisjećaju euforije u kojoj je živjela tadašnja Jugoslavija, mnogi i danas prepričavaju te dane s ponosom i uvijek posebnim emocijama. Kada je Sanda Dubravčić zapalila olimpijski plamen, a tadašnji gradonačelnik Sarajeva Uglješa Uzelac zamahnuo olimpijskom zastavom na Koševu – svi smo bili sretni. Glavni grad naše zemlje organizaciju zimske olimpijade dobio je u konkurenciji s japanskim Sapporom i zajedničkom kandidaturom švedskih gradova Falun i Göteborg. Glavni motiv bila je želja da se Igre, kao simbol svjetskog mira i bratstva među ljudima, održe u gradu koji je do tada obično bio vezan za početak prvog svjetskog rata. Mnogi naglašavaju da je za vlasti Jugoslavije sarajevska Olimpijada bila odlična prilika da nekadašnju državu svijetu predstave u najboljem mogućem svjetlu.

Volimo Jureka više od bureka

U organizacij su utrošena ogromna finansijska sredstva. Sagrađen je veliki broj impozantnih građevina i ostale infrastrukture. Recimo, u gradu na Miljacki izgrađena su i neka nova naselja. U tome su vlasti imale podršku građana Sarajeva, a već prije samog održavanja zimske igre su dovele do povećanja interesa za zimske sportove, koje su do tada gotovo bile nepoznate u Sarajevu. Zimske igre su među sudionicima i gledateljima ostale u lijepom sjećanju. Navijači tadašnje Jugoslavije omiljen je bio slovenski skijaš Jure Franko koji je osvojio srebrenu medalju u veleslalomu (prvu medalju koju će Jugoslavija dobiti na zimskim olimpijadama). U to vrijeme nastala je čuvena navijačka pjesma – “Volimo Jureka više od bureka”. No, prema ocjenama brojnih stručnjaka najveće zvijezde sarajevske Olimpijade bili su takmičari u umjetničkom klizanju.

Hokejaške utakmice izazvale veliku pozornost

Najupečatljiviji dojam ostavio je britanski par Jayne Torvill i Christopher Dean koji su osvojili zlatnu medalju u plesu. Na Igrama je zlatnu medalju dobila i istočnonjemačka klizačica Katarina Witt koju je upravo sarajevska olimpijada učinila jednom od najvećih sportskih ikona kraja 20. vijeka. Također, interesantno je bilo i na hokejaškim utakmicama koje su privlačile veliku pozornost gledatelja. Inače, zimske olimpijske igre održane 1984. godine često se smatraju najblistavijim trenutkom u historiji Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Sama organizacija koštala je 142,6 miliona dolara, a polovina prihoda bila je ostvarena od prodaje prava na televizijski prenos. Ukupno je prodato 250.000 ulaznica, a samo u inostranstvu 200.000, dok su TV prenos sarajevske “bijele olimpijade” pratile dvije milijarde ljudi. Učestvovalo je 1.272 sportista iz 49 zemalja, a sa ZOI je izvještavalo preko 4.500 novinara. Najuspješnije države bile su tadašnja Istočna Njemačka (9 zlatnih, 9 srebrenih i 6 bronzanih medalja) i nekadašnji SSSR ( 6 zlatnih, 10 srebernih i 9 bronzanih medalja). Igre su trajale od 8. do 19. februara i sve je bilo kao u bajci.

Pamtit će se to još dugo,dugo… (sarajevo-x.com)
Ažurirano Srijeda, 08 Februar 2012 13:22
 
Vrijednost salavata na Muhammeda a.s. PDF Ispis E-mail
Ponedjeljak, 06 Februar 2012 20:21
Sufjan Sevri priča: "Dok sam obilazio oko Kabe primjetih čovjeka koji kad bi god napravio koji korak svaki put bi učio salavat na Muhammeda a.s. Ja mu priđoh i rekoh: "O čovječe! Ti si ostavio i tesbih i tekbir i tehlil (riječi: Subhanallah, Allahu ekber i La ilahe illallah), a samo donosiš salavate na Alejhisselama. Sigurno za to imaš neki valjan razlog?"
Kada me taj čovjek upita ko sam ja, i pošto mu se predstavih, on reče: "Da nisi stranac ne bih ti ispričao svoj slučaj niti bih ti odao svoju tajnu..."
Onda čovjek nastavi pričati: " Išao sam sa svojim ocem na hadž, i u putu moj otac umrije a lice mu potpuno pocrni. Ja prekrijem njegovo lice i počnem iščekivati da neko naiđe kako bi mi pomogao oko ukopavanja mog oca. Tako dođe i noć, a ja zaspah i u snu vidjeh nekog čovjeka od kojeg nikad nisam ljepšeg vidio, niti ljepšu odjeću na nekom, niti ugodnijeg mirisa ikad osjetih. Čovjek dođe do mog umrlog oca i otkri njegovo lice pa ga dodirnu svojom rukom, a lice mog oca dobi finu bijelu boju. Kada čovjek krenu ja ga uhvatih za kraj odjeće i upitah: "O robe Allahov! Ko si ti kada si u ovoj tuđini došao da sa Allahovom milošću učiniš da ovaj moj otac ovako lijepo izgleda?"
Nepoznati čovjek odgovori: " Zar me ne prepoznaješ? Ja sam Muhammed sin Abdullahov, Allahov poslanik. Iako je tvoj otac bio griješnik, on je mnogo učio salavat na mene, i pošto ga je zadesilo to što si vidio zamolio je Allaha za pomoć a mene za šefa'at, zagovor kod Allaha. Zbog toga sam ja odmah i došao jer ja pomažem svima onima koji mnogo salavat uče. Na kraju čovjek reče: " Kada sam se ja probudio vidjeh da je lice moga oca bijelo, i od tada i ja stalno učim salavat na Muhammeda alejhisselam."
Ažurirano Ponedjeljak, 06 Februar 2012 20:32
 
Kako volimo i slijedimo Muhammeda a.s. PDF Ispis E-mail
Ponedjeljak, 06 Februar 2012 20:04
Hvala Allahu dž.š., koji je slao poslanike i time izvodio ljude iz tmine na svjetlo, iz zablude na pravi put. Neka je salavat i selam posljednjem Allahovom Poslaniku Muhammedu a.s., sa kojim je zapecacena misija poslanstva.

Poštovani džema'ate, draga braćo i sestre, Mjesec je ovo mevluda, mjesec rebiu-l-evvel, mjesec u kome ocekujemo 12.rebiu-l-evvel u kome je na ovaj svijet došao jedan izmedju nas, covjek, posljednji, odabrani Boziji Poslanik - Muhammed a.s. U današnjoj hutbi pokušacemo odgovoriti na pitanje: Zašto, kako i koliko volimo i slijedimo Poslanika Muhammeda a.s. Uzvišeni Allah je rekao: "Reci (Muhammede): "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas ce Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!"- a Allah prasta i samilostan je". (Ali 'Imran, 31.)
Iz ovog ajeta vidimo da je ljubav prema Poslaniku povezana sa ljubavlju prema Allahu. Enes, r.a., prenosi da je Muhammed a.s., rekao: "Ni jedan od vas nece vjerovati sve dok mu ja ne budem drazi od njegovog roditelja, djeteta i svih ljudi." (Buharija i Muslim) U drugom rivajetu koga Muslim spominje u svom Sahihu, veli se: "Ni jedan covjek nece vjerovati sve dok mu ja ne budem drazi od njegove porodice, njegovog imetka i svih ljudi." (Muslim) Uistinu, postavlja se pitanje na koje bi trebao svako od nas da sebi, prvo sebi da odgovor; Koliko i u kojoj mjeri volimo, a kako i koliko slijedimo, sunnetom slijedimo Poslanika Muhammeda a.s.? Kakav je, uopce, naš odnos prema Poslaniku a.s.?

Ispravan odnos prema Poslaniku, a.s., uslovljen je ljubavlju. Ljubav je ta koja ruši sve barijere i prepreke na putu Istine. Sam Allahov Poslanik, a.s., bio je pokoran Allahu dž.š., jer Ga je neizmjerno volio. Takodje, mnoga dobrocinstva je cinio ljudima upravo iz ljubavi. U životu i ponašanju Allahova Poslanika, a.s., i u svim njegovim stavovima susrecemo ljubav i zahvalnost. On bi npr. sa ljubavlju i zudnjom ocekivao svaki namaz. Govorio bi: "Moja najveca radost je u namazu!" A kada bi nastupilo vrijeme namaza, rekao bi muezinu: "Bilale, obraduj nas njime!" Ovo je ta razlika izmedju ljubavi i obaveze. Od hazreti Aiše saznajemo da je Muhammed, a.s., po citavu noc provodio u namazu, tako da bi mu noge oticale od predugog stajanja na kijamu, pa mu je h. Aiša govorila: "Šta to ciniš, Allahov poslanice, a vec ti je oprošteno sve sto si uradio i sto ces uraditi?!" On odgovara: "A zar da ne budem zahvalan rob?!"Znaci, on ni obavezni ni dobrovoljni namaz nije smatrao opterecenjem niti ga je osjecao kao obavezu vec kao zahvalu Allahu i iskazivanje svoje iskrenje ljubavi prema Njemu. Bilo koji posao koji se shvati kao obaveza cesto se nerado i protiv volje izvršava. Medjutim, ljubav s uzivanjem i zadovoljstvom moze riješiti i najteze probleme. Otuda Muhammed, a.s., upozorava da nema potpunog vjerovanja bez iskrene ljubavi prema Allahu i prema njemu. Samo iskrena i nepotvorena ljubav prema Allahu i njemu moze covjeka uzdici iznad ovozemaljskog interesa, i samo iman i ta iskrena ljubav - mogu podstaci vjernika da u potpunosti slijedi i primjenjuje sunnet Allahova poslanika Muhammeda, a.s.

 
Šta je Sunnet i koje su obaveze muslimana prema Sunnetu

Poslanikova tradicija je dakle detaljan program za život muslimana kao jedinki i društva. Sunnet je pojašnjeni Kur'an i praktični islam. Sam Poslanik je bio tumačem Kur'ana, utjelovitelj islama riječju, djelom i ponašanjem, dok je bio u društvu, kod kuće i na putu, u snu i na javi, u privatnom i javnom životu, u odnosu prema Bogu i prema ljudima, s rodbinom i daljnjima, s prijateljima i neprijateljima, u miru i ratu, u zdravlju i bolesti. Obaveza muslimana je da upoznaju ovaj razrađeni poslanički program sa njemu imanentnim osobenostima, sveobuhvatnošću, uravnoteženošću i lahkoćom; s uzvišenim Božanskim, divnim ljudskim i orginalnim, moralnim idejama koje se u njemu pojavljuju u punom sjaju i dolaze do potpunog izražaja. To ih obavezuje da nauče kako da ispravno razumiju časnu Tradiciju i kako da se s njom ophode teoretski i praktično, na način kako su to činile najbolje generacije Ummeta, tj. ashabi i oni koji su ih perfektno slijedili. Kriza muslimana ovoga vremena je prvenstveno kriza misli i ona po meni prethodi krizi savjesti. Kriza misli se najbolje odražava kroz krizu razumijevanja Sunneta i ophođenja s njim. Otamo još više dobivaju vaznost ove rijeci i poruke Poslanika a.s.: "Ko ozivljava moj sunnet - on me voli, a ko mene voli - bice sa mnom u Dzennetu." I one koje prenosi Enes, r.a.: "Ni jedan od vas nece vjerovati sve dok mu ja ne budem drazi od njegovog roditelja, djeteta i svih ljudi." (Prenosi Buharija i Muslim)

Šta zapravo znace ove rijci i kako ih razumjevamo?

Kad je Muhammed, alejhi-s-selam, zatražio od svojih sljedbenika ljubav prema sebi, to znaci da je zatražio ljubav prema poslanstvu koje mu je dostavljeno i koje je apsolutno prozelo njegov, besprijekorno moralni život. Dalje, on je time pokazao put prema Uzvišenom Allahu. Islam ne traži apstraktnu ili samo verbalnu ljubav, vec ljubav koja je osmišljena i konkretizirana u dobrim djelima, kao zalog za srecu, kako u prolaznom tako i u vjecnom životu. U konkretnom slucaju to znaci, znati i izvršavati, npr: kako se musliman priprema za namaz, kako  ga obavlja, kako i kad se kupa, kako i sta jede, kako i sta pije, kako i kada razgovara, kako i kada dolazi u društvo a kako ga napušta, kada i kako se ženi i udaje, kada i kako seksualno opci sa svojom zenom, šta i kako cini kad mu se dijete rodi, kada i kako trguje, kada i kako spava, kako se ponaša prema roditeljima, komšijama, starijima, evladima svojim, kako prema ne muslimanima, kada i kako radi u polju, kako uci, kako sudi, kako se sahranjuje, kako se ponaša u porodici, kako u društvu itd. Kao muslimani, pozvani smo da se upoznamo sa zivotom i sunnetom Poslanika Muhammeda a.s. Ovo zbog toga sto je sunnet Allahova Poslanika toliko prisutan u muslimanskom životu da ga oni ponekad nisu svjesni. Npr. kad nas je majka ucila da je grjehota gaziti po mrvicama, da tada one placu, ili da obujete prvo desnu pa onda lijevu cipelu, da jedete desnom rukom sa bismillah na pocetku i elhamdulillah na kraju, da kazete mašallah kad vas nesto oduševi, da kazete subhanallah kad se necemu cudite, da kazete estagfirullah kada se pogriješite, da kazete elhamdulillah kada imate i nemate, da prvo mladji piju vodu, da vrelu hranu ne prinosite na sofru, da ne izgovarate ruzne rijeci, da se treba ulaziti u kucu kada prvi akšam pada itd.- da li znate da su to sve sunneti i da je to sve bilo i ostalo oživljavanje sunneta Allahova Poslanika? Ove sunnete, što više budemo ispunjavali, sve više cemo voljeti Muhammeda, alejhi-s-selam, a kad samo jednom tu ljubav osjetimo, naš zivot ce dobiti novi smisao i vrijednost, bolove i rane lakše cete podnositi, jer su Muhammedove, alejhi-s-selam, bile žešce i teze, a radosti cete osjecati na uzvišen i osmišljen nacin. I, biti cemo blizi Allahovu Poslaniku, Uzvišenom Allahu i džennetu! Ko što znate, Kur'an je nabrojao sve harame (ono što je Allah strogo zabranio) i sve farzove (ono što je Allah strogo naredio). Može li covjek biti musliman ako se samo toga drzi? Naravno da može. Ali ukoliko covjek svoju vjeru svede samo na to, on ce dovesti u pitanje osnovne Allahove propise.

Primjer prvi: - ako vi ne ogradite zasijanu njivu i ako pustite stoku blizu, njeni usjevi ce biti, najvjerovatnije, osteceni. Tako stoji stvar i sa osnovnim propisima uzvisenog islama. Prije nego što oni, ne daj Boze, dodju u pitanje, vi morate da ih dobro ogradite. Cime? Onim što je preporucio, naredio i zabranio Muhammed, alejhi-s-selam.

Primjer drugi: - drvo koje ima samo stablo i gole grane, bez lišca i plodova, ne odaje svoju ljepotu. Prema jednom hadisu, 'islam lici na drvo sa sedamdeset i više grana. Njegovo stablo je Kelimei-šehadet'. Prema interpretaciji ovog hadisa od strane naših alima, vece grane su 33 din-islamska šarta, ogranci su sunneti (svakodnevne radnje koje je Poslanik cinio), lišce su mustehabi (ono što je Poslanik preporucio kao lijepo) i plodovi su mendubi (najsitnije Poslanikove pohvalne radnje). 

Braćo i sestre u islamu, ne budimo, sa našom vjerom, samo golo drvo, da nam se, ne daj, Bože, ne osuši, vec budimo lijepo, razgranato, zeleno drvo sa ukusnim plodovima - to je potpuni islam, to je ljubav i slijedjenje poslanika Muhammeda, alejhi-s-selam! Sa ovim mjesecom - rebiul-evvelom opremimo to naše drvo dobrim djelima, ljubavlju prema Poslaniku, neka zeleni, behara i cvjeta. Gospodaru, pomozi nam u slijedzenju Tvoje Upute i prakse Tvog miljenika poslanika Muhameda a.s., , pojacaj ljubav i iman u srcima nasim, oprosti nam grijehe i budi nam Milostiv na Obećanom danu!

Hatib: h Zekerijah-ef. Čajlaković
Ažurirano Ponedjeljak, 06 Februar 2012 20:21
 
Više članaka...
  • «
  •  Početak 
  •  « 
  •  1 
  •  2 
  •  3 
  •  4 
  •  5 
  •  6 
  •  7 
  •  8 
  •  9 
  •  10 
  •  » 
  •  Kraj 
  • »
Stranica 1 od 122

Posljednje Novosti

Popularne Novosti

Korisne Informacije

Ostali Medžlisi