| Poruka studentima i učenicima koji varaju na ispitima |
 |
 |
 |
| Petak, 20 Januar 2012 12:41 | |||
 Ko su studenti koji varaju na ispitima predmeta poput Kiraeta, Tefsira ili Hadisa!? Razmišljaju li oni o tome da je nelogično to što će oni sutra biti imami, hatibi, muallimi, daije i profesori, govoriti o zabrani varanja a na nezakonit su i nepošten način došli do diploma koje im to omogućuju!? Ova je praksa uveliko prisutna na fakultetima širom planete, a nažalost i na islamskim fakultetima, u svijetu i kod nas. Čak, na internetu možete naći najnovije oblike varanja i kopiranja na ispitima??. Naravno, studenti koji nemaju ni vjere ni morala, samo će se nasmijati ako ih upozorite da ne prepisuju, jer njih interesuje isključivo materijalna korist. Njima je cilj da što prije završe fakultet kako bi došli do odgovarajućeg zaposlenja. Njih uopće ne zanima kako i na koji će način ostvariti taj cilj. U tom slučaju, dakle, cilj ne bira sredstvo.A šta je sa studentima koji su muslimani i koji tvrde da žive moralnim životom, i još pri tome, što je još opasnije, pozivaju u islam i u moral?! Njihov bi cilj, pored želje za boljim zaposlenjem, valjda trebao biti uzvišeniji i veličanstveniji od cilja koji imaju nemuslimani. Da li je prepisivanje, tj. varanje i laganje, u skladu sa prvim riječima Objave?! Trebali bi odgovoriti na ovo pitanje. Međutim, oni će, vjerovatno, kazati kako nije problem to što oni prepisuju na ispitima, jer oni nemaju vremena da dovoljno uče, budući da su zauzeti rješavanjem pitanja ummeta. Ili će se, pak, braniti tvrdnjom kako se zapravo radi o njihovom snalaženju, a nikako varanju i laganju. Kada je riječ o islamu i intencijama Kur’ana i sunneta, jasno je da cilj bira sredsvo, tj. da bi se došlo do ispravnog i plemenitog cilja, neophodno je da i sredstva budu ispravna i dopuštena. Ovdje je cilj veličanstven, da veličanstveniji ne može biti – sticanje znanja radi Allaha. Zašto onda, možda i nesvjesno, skrvnarimo i obeščašćujemo taj cilj?! Zar prepisivanje na ispitima nije čisto varanje, laganje, ali i krađa?! Na primjer, ukoliko student nije naučio traženo gradivo, ali od kolege prepiše i dobije tu šesticu, zar on time nije prevario i slagao?! Koga je prevario? Pored toga što je prevario profesora, zapravo je, u suštini, prevario sam sebe, jer kad-tad, na ovom ili budućem svijetu, ta će mu se šestica „obiti o glavu”. Da ovdje ne govorimo o tome koliko je nepravedan prema svome kolegi koji je noći provodio u učenju dok je ovaj spavao do podne jer je do jutra bio na Facebook-u. Kao da ne čitamo Allahove riječi: “Allah neće ukazati na pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.” (Gafir, 28) Da li nam je na umu upozorenje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: “Klonite se laži, jer ona zaista vodi u griješenje, a griješenje vodi u Džehennem. Čovjek će lagati i stalno težiti laganju sve dok ne bude kod Allaha upisan kao lažac.” (El-Buhari i Muslim). Fetva našeg fetva-i-emina je jasna: varanje na ispitima je zabranjeno, što dalje znači da je ta diploma stečena na haram način, pa je i svaka dalja aktivnost (zaposlenje…) koja se kalemi na haramu nezakonita. U istu se ravan može dovesti, npr. vožnja gradskim prijevozom bez karte ili varanje poslovođe na poslu, ali o tome nećemo ovdje i sada. U islamskoj je literaturi poznato da imam El-Buhari nije prihvatio hadis od čovjeka koji je varao magarca. Čini se nevjerovatno, ali je istinito. Da li bi on, i njemu slični, prihvatili nešto od onoga koji vara svoga profesora, alima, šejha? A šta je tek sa onima koji to rade na predmetima poput Kirata, Tefsira ili Hadisa! Razmišljaju li oni o tome da je, ipak, nelogično to što će oni sutra biti imami, hatibi, muallimi, daije i profesori, a na nezakonit su i nepošten način došli do diploma koje im to omogućuju!? Oni će ljudima vaziti da ne varaju, ne lažu i ne kradu, a sami su to činili onda kada to nikako nisu smjeli. Kakvog li apsurda?! Stoga je poruka svjesnim i savjesnim studentima, koji su se klonili ovog grijeha, da u tome ustraju, to će im se sigurno isplatiti i Allah će ih nagraditi. Međutim, oni su dužni da mudro i lijepim savjetom utiču na svoju okolinu, kako bi cijeli ummet imao koristi od njih. Čak bi bilo poželjno da prijave svoje nesavjesne kolege profesorima, jer bi time učinili dobro i za ummet i za svoga kolegu. Možda bi bilo korisno i to da profesor razgovara u četiri oka sa studentom koji prepisuje i da mu na lijep način ukaže na pogubnost njegove prakse. Kada su posrijedi studenti koji još uvijek varaju i lažu na ispitima, bilo bi bolje za njih da se što prije, odmah sada, klone takvih postupaka. „A ti opominji, jer opomena, uistinu, koristi vjernicima!” (Ez-Zarijat, 55.) (Preuzeto iz “Preporoda” br. 20/959, 1.11.2011.)
|
|||
| Ažurirano Petak, 20 Januar 2012 12:46 |
