| Mišljenje o dozvoljenosti organiziranja mevluda / dr. Sedić, dr. Terzić |
 |
 |
 |
| Subota, 04 Februar 2012 07:37 | |||
 Islamska ulema se slaže da je svečano obilježavanje rođenja (mevluda) našeg Poslanika, s.a.v.s., nešto novo i da toga nije bilo u njegovo vrijeme, pa čak ni u prva tri stoljeća islama. Međutim, islamska ulema se i razilazi u vezi s ovim pitanjem, pa jedni to nazivaju pokuđenom novotarijom, a drugi pohvalnom novinom.Glavni argumenti onih koji se protive mevludskim svečanostima su da takvo nešto nije postojalo u doba Poslanika, a.s., ashaba, niti tabi‟ina. Takav stav opravdavaju i rasipanjem imetka (hrane) koja se tada koristi, zatim mogućom upotrebom muzike i miješanjem muškaraca i žena. Argumenti onih koji dopuštaju mevludske svečanosti su zasnovane na tome da ne postoji nikakva šerijatska striktna zabrana (tekstom Kur‟ana i hadisa) za takvo nešto, dok upotrebom analogije nalaze dozvolu za taj čin. Ibn Hadžer kaže da mevlud u sebi može sadržavati i pozitivne i negativne stvari, pa ko se trudi i nastoji to provesti na vjerski ispravan način, onda je to dozvoljeno, a ako se tom prilikom upraţnjavaju zabranjene stvari, onda je i sam mevlud zabranjen. Dokaz za dozvoljenu novotariju je uzeo iz primjera Muhammeda, s.a.v.s., kada je vidio kako Jevreji Medine poštuju i slave Musaa, a.s., i poste ašuru, te je rekao: “Mi smo preči Musau od Jevreja, pa postimo i mi ašuru“. Na taj način je iskazao poštovanje prema svome prethodniku i odobrio da i muslimani upraţnjavaju post ašure. U dozvoljene sadržaje mevludske svečanosti ulema ubraja sljedeće: iskazivanje zahvale Allahu, dž.š., učenje Kur’ana, hranjenje siromaha, davanje sadake, učenje i citiranje pobožnih pjesama, poticanje ljudskih srca na dobro i sjećanje na Ahiret. U isto vrijeme to ne smije ići na uštrb farzova, obaveza, na način da se misli da smo time ispunili svoje glavne duţnosti prema Stvoritelju, niti da se u slavlju pretjeruje. Ako je u pitanju svečanost koja će se pretvoriti samo u igru i zabavu, nedozvoljene pjesme i sadržaje, onda to ulema kategorički zabranjuje. Dobronamjernost našeg naroda je rezultirala običajem da se kod nas u raznim prilikama, (kao što je ženidba, rođenje djeteta, useljenje u novu kuću i tome slično) organizira mevludska svečanost, kako bi se tom činu dalo vjersko obilježje i na taj način izrekla zahvalnost Allahu, dž.š., a ujedno i podijelila radost sa najmilijima. Tom prilikom se uči Kur‟an, spominje Allah, dž.š., (čini zikr), donosi salavat na Muhammeda, s.a.v.s., iščitavaju se i recituju stihovi koji govore o Poslanikovom, a.s., životu, kao i drugi poučni sadržaji u kojima se govori o važnosti vjerskih obaveza i o štetnosti griješenja. Treba podsjetiti da je organiziranje mevluda, u vrijeme komunizma, bio jedan od vrlo rijetkih dozvoljenih povoda okupljanja muslimana, gdje bi se ujedno održao koristan vaz. Svakako treba upozoriti da mišljenja onih koji smatraju da Poslanik i njegova duša prisustvuju ovakvim svečanostima nisu tačna i nemaju nikakvo utemeljenje u vjeri. Također, ne smijemo dozvoliti da organiziranje mevluda bude naša jedina veza sa vjerom, a da se zapostavlja namaz i drugi obredi naše vjere. Možda baš zbog ovakvih mišljenja pojedinci tako oštro kritikuju organiziranje mevluda, kao da su to skupovi u kojima se hule i psuju vjerske svetinje. Sveukupno, čini se da su na prostoru BiH mevludi imali značajnu ulogu u održavanju islama, a Allah najbolje zna. (Autori: dr. Fuad Sedić i dr. Izet Terzić)
|
|||
| Ažurirano Subota, 04 Februar 2012 07:44 |
