Mjesec august, prvi dani ovog mjeseca, ostaće zapamćeni u historiji Bosne i Hercegovine.U tim danima mješala se tuga i sreća. Istovremeno ta dva nespojiva osjećaja djelili su samo sati...Sreća, jer je naš Bihaćki okrug napokon bio deblokiran, tuga jer je Bužim, Krajina i cjela Bosna i Hercegovina ostala bez heroja, komandanta, patriote, borca, prijatelja, viteza....jednom riječju čovjeka!

Opkoljeni Bihaćki okrug pružao je otpor 1201 dan, a tog istog dana, kad su se spajale naše jedinice ARBiH i R Hrvatske, njegovo junačko srce prestalo je zauvijek da kuca, srce legendarnog komandanta...Bužimljanima voljenog Ize. Naš Vitez nije dočekao slobodu, prije je otišao stazom šehida, da bude komandant stroju hiljadama šehida koji su ugradili svoje živote u odbrani Bosne i Hercegovine. Ovih dana navršava se 15 godina od pogibije legendarnog komandanta 505. Viteške Bužimske brigade, rahmetli Izeta Nanića. Kad su ga upitali šta to 505. brigadu čini drugačijom od drugih, komandant Izet Nanić opisao bi to ovako riječima: „To je brigada koja svoje bošnjačke rane liječi pobjedom i čiji pripadnici za pobjedu polažu živote, s osmjehom na usnama i pogledom usmjerenim ka slobodi" (29.04.1995. godine).

Dana, 05.08.1995. godine zauvijek je prestalo kucati srce legendarnog komandanta i viteza rahmetli Izeta Nanića. Vijest o njegovoj pogibiji među Bužimljanima odjeknula je kao grom iz vedra neba, niko to nije ni očekivao. U jednom trenutku s nevjericom bužimska čaršija postala je nijema, zavladala je mukla tišina, tišina kja je prekrila cijelu BiH. Naš Izo nije dočekao upravo ono zbog čega je i najviše zaslužan, a to je sloboda. Pamtićemo njegov oštar i britki hod na čelu Vitezova, kada prodefiluju Bužimskom čaršijom, čovjeka mehke duše koju je pokazivao prilikom posjete porodicama šehida i opraštanjem od svojih saboraca šehida, njegovo junačko srce koje su najbolje osjetili njegovi saborci s kojima je rame uz rame išao na prve linije razgraničenja, lijepe riječi upućene prema svim ljudima i drugi niz osobina koje su ga odlikovale, kao skrormnost, oštroumnost, dobronamjernost, energičnost, hrabrost, najkraće rečeno bio je čovjek sa velikim ljudskim vrijednostima. Ostaće zapamćen kao borac i stariješina, spreman uvijek na nove herojske podvige, vedar i nasmijan, kao i po svojim govorima koji su uvijek davali nadu za bolje sutra.

Svi će ga se sjećati kao čovjeka čeličnog srca, hrabrog borca dok je sa ostalim borcima bio uvijek u prvim redovima odbrane, jer on je bio jedan od onih Viteza, koji su borbu za slobodu Bosne i Hercegovine smatrali važnijom od vlastitog života. Stajao je tu čvrsto sa svojom brigadom na bedemu odbrane naše Bosanske Krajine i domovine Bosne i Hercegovine, sa ostalim najboljim i najhrabrijim sinovima Bosne, ipak nije dočekao da čin generala primi u svoje ruke, dobio ga je posthumno.  Njegova majka Rasima podarila je Bosni još jednog sina, još jednog heroja,  Nevzeta, kao i druge majke koje su svoje sinove slale u odbranu jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.